Volim pratiti kad Mjesec na nebu raste i buja, a kad opada i sklon je skrivati se. I to ne toliko zbog sjetvenog kalendara i mjesečeve dijete... ili pojave obilate količine friških inćuna na ribarnici :D
Pojačana plima i oseka, pogotovo one u mojem unutarnjem svijetu emocija i raspoloženja, puno su mi interesantnije. Jako mi je važno kako će se, recimo, intenzitet punog Mjeseca poklopiti s mojim ciklusom. I koju će fazu mojeg menstrualnog ciklusa intenzivirati. Ako sam otvorena i radosna, koliko ću se u tome snažno razmahati? Ako sam sjetna, hoću li potpuno otugaljiti? Ako sam rastresena i nemirna, hoće li me neki neželjeni događaj potpuno razbucati i izbaciti iz takta? Ako sam napeta, hoću li puknuti u najmanje očekivanom trenutku? Ako sam u jasnoći uma, hoću li u vrijeme punog Mjeseca biti obdarena bistrinom i britkošću u posebnim bljeskovima nadahnuća? Hoću li uspjeti uhvatiti, prepoznati i povezati tu nijansu "predimenzioniranih" stanja i osjećaja s pojačanim sjajem punog Mjeseca?
Kad sam u ciklusu "crvenog mjeseca" pa mi se menga javi u vrijeme punog Mjeseca, već znam da mogu očekivati burna događanja i vrlo intenzivna proživljavanja svega što mi se zbiva tijekom čitavog ciklusa. Ponekad i pravi krš i lom od emocija, doživljaja i događanja.
Ciklusi u kojima menstruiram za tamnog Mjeseca obično su mi nekako mekši, tečniji, blaži. Premda naravno, ni to nije uvijek pravilo. I ne razmišljam puno o tome koji mi je draži. Samo pratim, povezujem, trudim se poštivati...
Pa sam tako primijetila da se ono što obično nazivamo PMS-om, misleći na sve što se zbiva u danima prije menstrualnog krvarenja, kod mene ponekad, gle čuda, javi upravo u danima nakon menstruacije. Pri tome ne mislim na uobičajene predmenstrualne fizičke simptome, nego upravo na one, meni posebno drage ;)) i zanimljive izljeve snažnih i različitih (ne)raspoloženja. Mislim na tihu tjeskobu, nemir i sitna nezadovoljstva koja su ponekad i meni samoj teško razumljivog, a okolini jedva objašnjivog porijekla.
Pojačana plima i oseka, pogotovo one u mojem unutarnjem svijetu emocija i raspoloženja, puno su mi interesantnije. Jako mi je važno kako će se, recimo, intenzitet punog Mjeseca poklopiti s mojim ciklusom. I koju će fazu mojeg menstrualnog ciklusa intenzivirati. Ako sam otvorena i radosna, koliko ću se u tome snažno razmahati? Ako sam sjetna, hoću li potpuno otugaljiti? Ako sam rastresena i nemirna, hoće li me neki neželjeni događaj potpuno razbucati i izbaciti iz takta? Ako sam napeta, hoću li puknuti u najmanje očekivanom trenutku? Ako sam u jasnoći uma, hoću li u vrijeme punog Mjeseca biti obdarena bistrinom i britkošću u posebnim bljeskovima nadahnuća? Hoću li uspjeti uhvatiti, prepoznati i povezati tu nijansu "predimenzioniranih" stanja i osjećaja s pojačanim sjajem punog Mjeseca?
Kad sam u ciklusu "crvenog mjeseca" pa mi se menga javi u vrijeme punog Mjeseca, već znam da mogu očekivati burna događanja i vrlo intenzivna proživljavanja svega što mi se zbiva tijekom čitavog ciklusa. Ponekad i pravi krš i lom od emocija, doživljaja i događanja.
Ciklusi u kojima menstruiram za tamnog Mjeseca obično su mi nekako mekši, tečniji, blaži. Premda naravno, ni to nije uvijek pravilo. I ne razmišljam puno o tome koji mi je draži. Samo pratim, povezujem, trudim se poštivati...
Pa sam tako primijetila da se ono što obično nazivamo PMS-om, misleći na sve što se zbiva u danima prije menstrualnog krvarenja, kod mene ponekad, gle čuda, javi upravo u danima nakon menstruacije. Pri tome ne mislim na uobičajene predmenstrualne fizičke simptome, nego upravo na one, meni posebno drage ;)) i zanimljive izljeve snažnih i različitih (ne)raspoloženja. Mislim na tihu tjeskobu, nemir i sitna nezadovoljstva koja su ponekad i meni samoj teško razumljivog, a okolini jedva objašnjivog porijekla.
Jer dani nakon menstruacije u prvoj polovici ciklusa, u pravilu i u teoriji, trebali bi biti dani obnovljenog poleta, porasta energije, dobrog raspoloženja, ponovnog otvaranja i pojačane aktivnosti...
Ali u isto vrijeme, to su dani vrlo dinamične energije koja se ponekad može iskazati nepredvidivim smjerom i intenzitetom, slično proljeću i svima poznatom proljetnom nemiru. To je vrijeme kada se svojim aktivnostima i interesom vraćamo vanjskom svijetu, sposobne smo i spremne pokrenuti puno toga, ali ne treba zaboraviti da priroda energije koja nas u tom dijelu ciklusa pogoni traži potpunu nesputanost i veliku dozu slobode u djelovanju, odlučivanju i usmjeravanju vlastite energije.
Može li se onda dogoditi da nesklad između prirodne potrebe koja je usađena u samu bit određene faze ciklusa i konkretnih životnih prilika (ili čak životne dobi) izazove simptome - osjećaj neusklađenosti, nezadovoljstva pa čak i frustriranosti u ovoj post-menstrualnoj, jednako kao i u pred-menstrualnoj fazi? Postoji li onda mogućnost pojave P(ost)MS-a jednako kao i P(re)MS-a? U mojem svijetu odgovor je: da, naravno da postoji. Ako upotrijebim terminologiju iz Crvenog Mjeseca Mirande Gray, mogla bih iz vlastitog primjera reći, da se meni osobno u ovoj fazi života (a sad sam u 45.toj) puno lakše ufurati i poistovjetiti s fazom čarobnice, nego na primjer s fazom djeve ili djevice ;)) Pa mi, samim time, faza čarobnice sada sve bolje i tečnije ide, dok mi potencijalan izvor nemira predstavlja upravo ovaj mogući PostMS u fazi djevice.
Nije mi ni najmanje namjera dodatno komplicirati "problematiku" PMS-a. Zapravo mi je više ideja ukazati na to da bilo koja faza ciklusa, ako se ne živi u skladu sa svojom suštinom, može biti i jest uzrokom ovakvih ili onakvih tegoba i simptoma. Vjerujem da ćemo se svi složiti da je u današnjem svijetu i načinu života nemoguće baš u potpunosti i baš uvijek ispoštovati sve što nam naša unutarnja priroda i potreba trenutne faze nalažu. Pa opet, nema nam druge nego pokušati što bolje razumjeti sebe, kako bi nas lakše razumjeli i poštivali i ljudi oko nas.
Menstrualni ciklus i njegova dinamika jedinstvena je priča za svaku ženu. I koliko god tekstova i predivnih knjiga na ovu temu bilo, neka ih samo bude još i više. Možda ćemo u svakoj od njih ponešto svojega prepoznati ili nešto novo naučiti... a sebe ćemo ionako najbolje upoznati samopromatranjem, praćenjem i poštivanjem svojeg vlastitog ciklusa.
Meni je ovaj puta puni Mjesec, i to ovaj Plavi, drugi po redu u ovom kolovozu, jasno osvijetlio i pokazao da upravo razdoblju prve polovice ciklusa - u danima nakon krvarenja, a prije ovulacije - kada je dominantna energija djevice-proljeća-drva, trebam posvetiti posebnu pažnju unutar cjeline našeg dinamično-promjenjivog unutarnjeg ženskog svijeta.
Ali u isto vrijeme, to su dani vrlo dinamične energije koja se ponekad može iskazati nepredvidivim smjerom i intenzitetom, slično proljeću i svima poznatom proljetnom nemiru. To je vrijeme kada se svojim aktivnostima i interesom vraćamo vanjskom svijetu, sposobne smo i spremne pokrenuti puno toga, ali ne treba zaboraviti da priroda energije koja nas u tom dijelu ciklusa pogoni traži potpunu nesputanost i veliku dozu slobode u djelovanju, odlučivanju i usmjeravanju vlastite energije.
Može li se onda dogoditi da nesklad između prirodne potrebe koja je usađena u samu bit određene faze ciklusa i konkretnih životnih prilika (ili čak životne dobi) izazove simptome - osjećaj neusklađenosti, nezadovoljstva pa čak i frustriranosti u ovoj post-menstrualnoj, jednako kao i u pred-menstrualnoj fazi? Postoji li onda mogućnost pojave P(ost)MS-a jednako kao i P(re)MS-a? U mojem svijetu odgovor je: da, naravno da postoji. Ako upotrijebim terminologiju iz Crvenog Mjeseca Mirande Gray, mogla bih iz vlastitog primjera reći, da se meni osobno u ovoj fazi života (a sad sam u 45.toj) puno lakše ufurati i poistovjetiti s fazom čarobnice, nego na primjer s fazom djeve ili djevice ;)) Pa mi, samim time, faza čarobnice sada sve bolje i tečnije ide, dok mi potencijalan izvor nemira predstavlja upravo ovaj mogući PostMS u fazi djevice.
Nije mi ni najmanje namjera dodatno komplicirati "problematiku" PMS-a. Zapravo mi je više ideja ukazati na to da bilo koja faza ciklusa, ako se ne živi u skladu sa svojom suštinom, može biti i jest uzrokom ovakvih ili onakvih tegoba i simptoma. Vjerujem da ćemo se svi složiti da je u današnjem svijetu i načinu života nemoguće baš u potpunosti i baš uvijek ispoštovati sve što nam naša unutarnja priroda i potreba trenutne faze nalažu. Pa opet, nema nam druge nego pokušati što bolje razumjeti sebe, kako bi nas lakše razumjeli i poštivali i ljudi oko nas.
Menstrualni ciklus i njegova dinamika jedinstvena je priča za svaku ženu. I koliko god tekstova i predivnih knjiga na ovu temu bilo, neka ih samo bude još i više. Možda ćemo u svakoj od njih ponešto svojega prepoznati ili nešto novo naučiti... a sebe ćemo ionako najbolje upoznati samopromatranjem, praćenjem i poštivanjem svojeg vlastitog ciklusa.
Meni je ovaj puta puni Mjesec, i to ovaj Plavi, drugi po redu u ovom kolovozu, jasno osvijetlio i pokazao da upravo razdoblju prve polovice ciklusa - u danima nakon krvarenja, a prije ovulacije - kada je dominantna energija djevice-proljeća-drva, trebam posvetiti posebnu pažnju unutar cjeline našeg dinamično-promjenjivog unutarnjeg ženskog svijeta.