Faza kojom započinje i završava svaki ciklus. Voda. Zima. Zaokruživanje. Završetak ciklusa, otpuštanje, ljuštenje starog. Smrt.
Mirovanje, povratak korijenima i punjenje baterija. Tama, dubina, mudrost. Bivanje. Razina na kojoj naprosto jesam. I znam, jer jesam.
Ako se usudite pogledati duboko unutra, u dušu žene koja menstruira, mogli biste se iznenaditi. Jer, šta ako je ta stara baba vještica (koja čini se još uvijek tjera strah u kosti mnogim muškarcima (ali i ženama) ovog svijeta), ta mitska baba Jaga, ta nedokučiva i strašna, menstruirajuće raspadajuća žena, od koje treba "zazirati i kloniti se njezinih razornih moći"... zapravo draga, ponekad silno umorna, praprastara-prapramudra-sveujednom duša svijeta koja vidi i zna, duboko osjeća i suosjeća?
Mirovanje, povratak korijenima i punjenje baterija. Tama, dubina, mudrost. Bivanje. Razina na kojoj naprosto jesam. I znam, jer jesam.
Ako se usudite pogledati duboko unutra, u dušu žene koja menstruira, mogli biste se iznenaditi. Jer, šta ako je ta stara baba vještica (koja čini se još uvijek tjera strah u kosti mnogim muškarcima (ali i ženama) ovog svijeta), ta mitska baba Jaga, ta nedokučiva i strašna, menstruirajuće raspadajuća žena, od koje treba "zazirati i kloniti se njezinih razornih moći"... zapravo draga, ponekad silno umorna, praprastara-prapramudra-sveujednom duša svijeta koja vidi i zna, duboko osjeća i suosjeća?
Da bismo to (u)vidjeli potrebno je malo hrabrosti... Stati, slušati i biti. Zapravo, nema tu ničeg kompliciranog. Samo bivanje. A kada si samo dozvolimo da ju ugledamo, bilo da smo žena ili muškarac, istog ju časa zavolimo i duboko poštujemo. Klanjamo joj se.
Menstruirajuća žena danas duboko čezne za razumijevanjem i poštivanjem tog i takvog, prirodnog, ali izgubljenog reda bivanja. Ona čezne, ali nije nemoćna. O, ne... Možda je upravo zaboravljena moć koja čuči u ženi u vrijeme menstrualnog krvarenja, jedna od najsnažnijih, najčudnovatijih moći same prirode: moć da iscjeljuje, zacijeljuje, transformira.
Kao i tijelo, u ovo vrijeme krvariti zna i naša duša. U stanju je isplakati svu golemu tugu svijeta (i tako se nositi s njom) baš svaki put kada je neka "nevažna" neoprezna riječ ili dobačena opaska ili tek usputna informacija "površinski" okrzne... Za nas nema površinskog ni površnog doživljaja dok krvarimo. Sve je rana, sve je ranjivo, otvoreno i duboko. Istina je u to vrijeme za nas jednostavno vidljiva, razvidna na najdubljim razinama. A tako vidjeti, također je moć. Ona zaboravljena koja se budi. Koju dozivamo i ponovno joj se otvaramo.
Kao i tijelo, u ovo vrijeme krvariti zna i naša duša. U stanju je isplakati svu golemu tugu svijeta (i tako se nositi s njom) baš svaki put kada je neka "nevažna" neoprezna riječ ili dobačena opaska ili tek usputna informacija "površinski" okrzne... Za nas nema površinskog ni površnog doživljaja dok krvarimo. Sve je rana, sve je ranjivo, otvoreno i duboko. Istina je u to vrijeme za nas jednostavno vidljiva, razvidna na najdubljim razinama. A tako vidjeti, također je moć. Ona zaboravljena koja se budi. Koju dozivamo i ponovno joj se otvaramo.
Zato je prava je šteta menstruirati, a pritom se ne zaustaviti.
Stati, pogledati, tugovati, bolovati, mirovati, mudrovati, snažno osjećati, vidjeti, biti, voljeti... i uživati šta god da Jest!
Znati se prepustiti toku bit je mudrosti, zar ne?
Stati, pogledati, tugovati, bolovati, mirovati, mudrovati, snažno osjećati, vidjeti, biti, voljeti... i uživati šta god da Jest!
Znati se prepustiti toku bit je mudrosti, zar ne?
"Still, in a way
nobody sees a flower - really.
It is so small - we haven't time.
And to see takes time,
like, to have a friend takes time."
nobody sees a flower - really.
It is so small - we haven't time.
And to see takes time,
like, to have a friend takes time."